Sunday, December 17, 2006

dizzy's - novi džez klubić

E tako nešto, sasvim neočekivano, odem sinoć na otvaranje džez klubića Dizzy's. Zapravo sam nameravao da idem na Live fest u SKC, ali je koncert na otvaranju bio besplatan, plus sam imao na raspolaganju kvalitetno džez društvo. Ispostavi se sasvim dobra zabava. Iskusni Mađar iz Kanade (Vic Vogel) je dobro štimovao situaciju na koncertu. Ne želim da se upuštam u kritiku, koncert je bio sjajan, a potonja svirka prilično dobra. Eto tako i par fotkica sa koncerta (u klubu je bilo previše mračno za slikanje telefonom). Inače je klubić prilično mali i skroman (vino 160din). Lokacija Pozorište Boško Buha na Trgu. Svirke petak i subota.


info sa neta:
Vik Vogel je kanadski pijanista i jazz velikan, poreklom iz Madjarske. Jazz Connection orkestar, predvodjen Markom Djordjevićem, nastupiće u sastavu: Vasil Hadžimanov, Fredi Stanisavljević, Vlada Krnetić, Goran Grubić, Ivan Ilić, Igor Ilić, Aleksandar Jaćimović, Milan Pavković, Dušan Ivanišević i Jovan Maljoković.

Tuesday, December 12, 2006

Bookworm 2006

Jedna prosečna godina što se knjiga tiče. Prvi put čitam Hornby-ja (poneo sam ceo opus na more, tnx to bogatoj biblioteci drugarice komšinice), i imam jedan generalno pozitivan utisak. Ima dobru politiku da kvalitetno drži pažnju ali opet ne traži mnogo iste. Sasvim prijatno i praktično štivo. Opšte gledano, ovo je godina Hornby-ja što se mene tiče. Ipak najviše sam doživeo Kunderu, možda zato što je vremenom postao previše iskusan, možda zato što mi godi odavno. Znači to je osnovna preporuka - Identitet. Bjelica je možda nekome zabavna. Ja više neću da je čitam, prvi i poslednji put (mada ne sumnjam da se dobro prodaje). Norvežanin - Naivan. Super - je simpatičan, neobičan, ali na momente udavi. Valjda neka moderna, eksperimentalna forma :-) Indijac - Tako dugo putovanje - ja svež i prilično opširan, gde je osnovna priča sasvim sporedna. Zanimljiv i iskren pogled na vreme i mesto. Meni se dopalo. Reprize ne bih komentarisao. Ovih dana počeh Pamuka - Novi život - da čitam, obećava, mada već imam primedbi. Otom potom.

  • Identitet (Milan Kundera)
  • Faktotum (Charles Bukowski)
  • Sve o dečaku, Dug put do dna, Kako biti srećan, High fidelity (Nick Hornby)
  • Naivan. Super (Erlend Loe)
  • Životinjska farma (George Orwell)
  • Tako dugo putovanje (Rohinton Mistry)
  • Mali vodič za ljubavnu sreću (Isidora Bjelica)

Saturday, December 09, 2006

U epizodi pokusni kunić

Iako sam od ranije želeo da budem podvrgnut opsežnom posmatranju, nije se ukazala prilika. Do skoro. Jedna (oh so sexy) drugarica studira psihologiju, pa joj je u jednom trenutku zatrebao dobrovoljac za testove koje rade na faxu - praksi - ili štagod. I tako se moja želja ostvarila. Bilo je zabavno, i ako, na žalost, nisam baš dovoljno ozbiljno shvatio tu stvar (i was high) ispostavilo se da sam bio upotrebljiv kunić. Verovatno ću objaviti rezultate (biće uskoro gotovi, nadam se).

  1. VITI (Vekslerov individualni test inteligencije) - Wechsler adult intelligence test
  2. MMPI (Minesota multifazni inventar ličnosti), - Minnesota multiphasic personality inventory
  3. TNR (Test nedovršenih rečenica) - Rotter incomplete sentence blank
  4. Mahover crtez ljudske figure - Machover human figure drawing test
  5. Intervju.

Tuesday, October 31, 2006

... spining round & round

Zemlja. Dobro je što imamo novi ustav. Činjenica da je bolji od starog aka Slobinog. EU veli da je dovoljno dobar i za njih. Pročitao sam, i nisam oduševljen. Ali, između lošeg i malo boljeg ustava, nije težak izbor. Dobro je što je javna rasprava svedena na minimum. Poslednje što želim je pola godine ustavne torture na svim medijima. Na kraju ga ne bi ni doneli, jer u javnosti partije i ne mogu da pomire stavove, uskomešalo bi se stado.

Zvezde. Upoznam jednu sasvim posebnu devojku. Skinuo bih joj zvezde s neba. Ali, kaže, njena firma se bavim samo nekretninama na zemlji. Otvaranje outer space sektora nije u planu. Odem na NASDAQ, NIKKEI .. nigde zvezde. Maler, opet radim za pogrešnu firmu. Još malo glavom u zid, kao pravi ovan. Možda neće imati toliko posla sledećeg meseca. Možda neće morati da putuje. Možda, možda ... I dalje zagledan u zvezde. Nikad se ne zna gde je latentno tržište.

Smrt. Pre neki dan je umrla komšinica (starija žena) sav mog sprata. Pre nekog vremena je umrla komšinica sa sprata iznad (takođe starija žena). Mnogo smrti za dva sprata i par meseci. Nekad je baš teško živeti u velikoj zgradi. Previše tuge na jednom mestu.

Seks. Dobio sam otvorenu ponudu za seks. Ne bi bilo toliko čudno da nije od devojke koja me je napušila ranije. Tada nije bilo seksa, ali je bilo dobre hemije. Još čudnije - devojka je ekstra građena i slatka, i dovoljno je da pokaže pupak s pirsingom i da 99% mužjaka poludi. Ne kapiram zašto mene zove posle svega i posle 3 meseca. Čudni su putevi ... zgodnih cica.


Monday, October 09, 2006

Čaše lomim, hodža mi doliva

(I am the passenger, and I ride and I ride)

Glupava bitch, na pravdi boga da me zavrne za 500 dinara. "Dao sam vam 6000". "Pa nisam sigurna! A onda moram da platim iz svog džepa". Obzirom da nisam spavao XY sati, nije mi bilo teško da napravim facu nabošću te u kokošiju glavu. Uzimam karte i kusur. Tako je već bolje. Strpljiva masa turista iza mene verovatno razmišlja o tome kako bi valjalo obratiti pažnju na kusur. Posle sam shvatio da su poveli i bližu i dalju rodbinu da ih isprati na letovanje. Na gejtu se skupilo samo dvadesetak ljudi.

Nešto me trglo. "Ne sviđa vam se sendvič"? Trebalo mi je par sekundi da se saberem. "Oh, izgleda sjajno, spakujte mi za psa". Bila je zbunjena. Nakezio sam se. Hitro je ubacila sendvič u vreću i nastavila dalje. Odustao sam od čitanja knjige. Sasvim je lagana a zanimljiva, i u avionu je bilo mirno, bez dece. Ali ipak, bolje da nabijem slušalice u uši i spasem se daljeg uznemiravanja.

"I'm sorry, but the room is still occupied". Glupava bitch. Nabacio sam izražen veštački osmeh. "I'm waiting for almost an hour, I want my room or hotel manager in 15 minutes". "I can offer you standard room, but without sea view". Glupava bitch. "No, i want my single room with sea view. I'll be back in 15 minutes". U lobiju je bio ogroman TV na kome je išla melos-estrada. Ispijao sam x-ti besplatni all-inclusive espreso, dok me Mustafa Kemal mudro gledao sa zida.


(Nature's got me high and it's beautiful)

U sobi sam proveo vremena koliko mi je trebalo da iskopam šorc i peškir iz torbe. Negde na putu do plaže (15 metara vazdušnom, 20 kopnenom linijom) pade mi na pamet da, realno, nisam spavao više od ceo dan. Lagani vetrić koji prenosi miris plaže i pogled na Egejsko more - učinili su potrebu za snom sasvim sporednom. Kakva radost za oči i dušu: lepota prizora prevazilazi sve turističke prospekte i veb sajtove.

Iskreno obožavam morsku idilu: dugačka peščana plaža načičkana palmama i šetalište iznad sa prizemnim kućicama - kafići i restorani sa pletenim bambus garniturama i reklamnim suncobranima; technicolor raja s minimum odeće - od mrko crne crnkinje (~120kg), preko malo-potamnelog tamnoputog turčina (~80kg), do bledunjavo izgorele francuskinje (~50kg). Plaža takođe poštuje diverzitet: toliko različitih ljudi verovatno nema ni na skupštini UN. Valjda je to praktična manifestacija sekularne, a ipak muslimanske države: toples cica pored staramajke s feredžom je sasvim uobičajen prizor.


(I'm all lost in the supermarket)

Cena od 50ytl / 28eur (početna je bila 100ytl) je više nego povoljna za bogato ukrašenu nargilu od metar i preko. Nije da mi nešto posebno treba nargila, ali stvarno jebački izgleda kao ukras. Ali.. pakovanje iste za transport avionom je previše zahtevno, a da cimam toliki pajp da bi završio s hrpom stakla na kraju nije baš zahvalno. Izbor je veliki: od mikro pajpova za šit, do golemih za duvan i opijum, od 2 do 100eur. Zapravo, izbor svega nepotrebnog je fantastičan, i to je verovatno najbolje što se tamo može kupiti. Ogrlice, narukvice, maske, orjentalni ukrasi i svašta nešto za jako malo para a vrlo pristojne izrade i vizuelnog dojma.

Tu se manje-više završava zanimljiva ponuda. Naravno, sve od pamuka - majce, duksevi, trenerke i sl. je vrlo jeftino i relativno kvalitetno, ali je dizajn ponude uglavnom na nivou novobeogradskog buvljaka, ako ne i ispod. Slično važi i za kožu - jeftina, ali se drže šablona tj. nekih prevaziđenih krojeva (istini za volju ne bih kupio ni da je bolji dizajn, nisam fan kože). Zlatara ima nenormalno mnogo, od uličnih tezgi do veličine hipermarketa, ali često je kvalitet vrlo sumnjiv.

Skoro svuda se može cenjkati, osim u prodavnicama potrošne robe, gde su cene fiksne i ugavlnom izdaju fiskalni račun. Inače Turci su ekonomski patrioti, pa u (običnim, malim) radnjama uglavnom nije moguće naći strane sokove, grickalice i ostalo, odnosno, sve što imaju domaće - samo domaće i prodaju. Izbor grickalica je sjajan, i uglavnom su bolje nego naše, naročito sam se radovao nesoljenim, a vrlo ukusnim pistaćima :o)


(Take me out)

A bilo bi bolje i ostati out. Zabava je, bar za moj ukus, sranje. Uglavnom se svodi na komercijalu pomešanu sa turskim turbo-folkom i beskonačnom obradom svih mogućih pop-dens hitova. Često su organizovani različiti zabavljači, plesačice i sl, jednako monotono, a možda i nisam uzorni turista.

To nikako ne znači da je noću dosadno. Pošto je klima fenomenalna, padavina ima (bukvalno) jednom godišnje, a vetra i ako ima, blag je i prijatan, što je prigodna podloga za beskonačne šetnje obalom i blejanje na plaži. Istina, ovo drugo može biti problematično, jer je obalska policija vrlo revnosna u teranju ljudi s plaže (iste su uglavnom zatvorene noću, bar veće).


(I want to do whatever common people do)

A uglavnom ne rade ništa. Nezaposlenost je ogromna, a Turci sigurno nisu najbolji radnici money can buy. Dok je gazda-menadžer na vidiku, uredno su na radnim mestima i vredno rade. Čim isti zađe iza ugla, uvale se u stolice, izađu na puš pauzu, blebeću među sobom ili s turistima. Jednom rečju, krivinare. Što uglavnom nije problem, jer obično osobolja ima mnogo više nego što je realno potrebno, pa usluga skoro nikad ne trpi.

Bez obzira, Turci su vrlo opušteni i prijateljski raspoloženi. I ako svi redom tvrde da znaju engleski, to se obično svodi na yes-no-good-bad. To ih ipak ne sprečava da komuniciraju, i u stanju su da pola sata pričaju (zapravo, pokušavaju da se sporazumeju) o nečemu za šta bi inače trebalo 2 minuta. Nisu preterano ludi za obrazovanjem i kulturnim uzdizanjem, a verovatno su i najgori muslimani na planeti. U džamije niko ne ulazi, a hodža peva samo kad nema šta pametnije da radi.

O raznim zanimljivim i lepim mestima, neki drugi put.

Monday, August 07, 2006

Mjuzik Džanki - last.fm desktop













http://www.last.fm/tools/downloads/

Ali avaj, raja sa jefitnijim ulaznicama biće uskraćena za neke fine opcije.
Ipak, za ljubitelje muzike ima dobar cost:benefit ratio :D

Thursday, July 20, 2006

Mood Boosters Light 100's

Saturday Night Fish Fry: New Orleans Funk And Soul


The Bambi Molesters


Safri Duo


Putumayo Presents: Latin Groove


Mojo Club Dancefloor Jazz



Sunday, July 16, 2006

Eksperiment: otvorena veza

Pre nekog vremena sam bio u kratkoj vezi sa jednom devojkom (u daljem tekstu Mica). Bilateralni odnosi su se lepo i bez cimanja razvijali, sve dok jednom prilikom, posle recimo 3 nedelje, nisam predložio Mici da odemo negde na vikend. Mica je na to malo čudno reagovala. Sama ideja joj se svidela, ali nije želela da izvedemo tu akciju. Iznela je mišljenje kako bi to bilo previše u smislu da bi tako nešto vodilo vezivanju. Pokušao sam da joj objasnim da bi to bio samo vikend, mali odmor od grada i ljudi, ništa komplikovano niti planirano s zadnjim namerama s moje strane. Dalji razgovor je s vikend-akcije skrenuo na priču o vezivanju.

Naravno, meni je poznata njena ljubavna istorija, u kojoj je centralni element veza od 4+ godine, koja je završena time što joj je dečko, na svadbi njene drugarice, prevario s kumom (ženski rod :o)). To i ne bi bio toliki problem, da Mica to nije poslednja saznala, i da sa spomenutim dečkom-švalerom nije imala u planu da se uzme. Ne treba biti previše mudar pa zaključiti da je ta mala nezgoda na Micu ostavila određene posledice. Mica se sada plaši vezivanja. To meni naravno ne smeta; Mica je super cica, i vredi uložiti vreme i energiju zbog nje. Ali, problem nije bio kod mene. Razgovor o vikendu i vezivanju je očito na nju imao uticaj, Mica se uplašila i već sledeći put kad smo se videli, iz njene (indirektne) priče sam shavatio kako bi ona verovatno htela da prekinemo odnose. Osetio sam kuda to vodi, i rekao je da ako želi da raskine, i sigurna je u to, da ne gubimo vreme. I stavrno, posle par dana, završili smo odnose.

Posle toga su bili rokovi, ispiti i sve što ide uz to. Nismo se čuli mesec i više dana. Kad sam se završio s obavezama, pomiliso sam da je dobra ideja da se vidim s njom, čisto drugarski, Mica je sasvim friendly person. Odemo mi na kafu (čitaj: pivo), lepo se ispričamo i još bolje kresnemo. Prođe to, i dođe vreme da se razgovara. Mica meni kaže, otprilike sledeće:

Nisam spremna za nikakve emocije i vezivanje, možemo da se družimo, zezamo, krešemo, ti si slobodan da radiš šta hoćeš, slobodno budi s drugim devojkama, ne smeta mi. Ako se zaljubiš, reci mi i prekinućemo (intimne) odnose. Ja nemam potrebe za drugim momcima, ali ako se zaljubim obavestiću te. Bar u početku da bude ovako, pa kad se baš baš dobro upoznamo, videćemo šta će biti. Ako ti odgovara, ok, ako ne.. nema problema. Ali, za sada, nemoj nikako da se zaljubiš u mene, a neću ni ja. Ne umem da se dajem po malo.

To je bilo pre 10-ak dana. So far, so good. Mica mi se sviđa i mogu lako emotivno da posrnem, ali sam odlučio da se držim ugovora. Naravno, kako bih ispitao samu suštinu otvorene veze moraću da imam malo akcija sa strane. Iskreno, cela ideja mi izgleda više nego sumnjivo, i plašim se da se ja ne vežem (valjda će akcije sa strane pomoći, i ako mi ne trebaju - Mica je extra u krevetu), ali valjda neće škoditi da probam.

Sunday, July 09, 2006

Draga Doktorice,

Obavešten sam o nesrećnom slučaju koji vas je zadesio. Nadam se da će slomljeni nokat brzo porasti. U najgorem, nadam se da lokalni bjuti centar radi dobre nadogradnje. Želeli ste da vam pišem, nešto lepo, sasvim verovatno. Ipak, lepota je u oku posmatrača, a ja ne želim da vas posmatram. Opijanje gledanjem tuđih žena je odveć neprikladno.

Dakle, ovo biti lepo neće, bar kako ja posmatram. Nadam se da vam je vreme provedeno sa mnom bilo zabavno. Da, trudio sam se da vas zabavim; ne mogu reći da i vi mene niste jednako zabavljali. Bar u početku. Zabava, kao i sve drugo, propada bez inovacija. Vi ste odlučili da iste ne unosite, što naš mali krasni talk-show privodi kraju. O, jasno je meni, vi bi ste pokušali da izvučete još malo zabave. Možda bih vas i zabavljao, ali elan nestaje. Zabavljam samo ljude koje volim - ne zato što sam odlučio, već mi je takav softver. O vama, doktorice draga, sve najlepše - vrlo ste lepi, bistri i prkatični, poznajete sveta. Ne bih vas ni zabavljao da nemate sasvim vanserijske kvalitete. Ipak, shvatio sam da pravite račun tako da dajete manje nego što uzimate. Nije mi jasno zašto taj unutrašnji sebičluk. Čovek je prilično zatvoren sistem, i možete dobiti samo ono što dajete, spolja postoje samo stimulansi.

Ali, ne bih da se bavim nekim grdnim mudrovanjem. I onako mislim da sam više lep nego pametan, čisto iz prkosa poretku stvari. Zapravo htedoh reći, ne želim više stimulanse od vas. Ni zabavne komentare, ni mudre dijaloge, ni bajne sise, ni divan osmeh. Sve je to ipak ambalaža, a unutra, čini mi se, nije to sa slike. Ili grešim? Jel' vreme da odjavimo emisiju?

Best regards,
--m.

Saturday, July 01, 2006

Šumadijski Chicken Matrix

Pre nekog vremena, sticajem sasvim uobičajneih okolnosti, bio sam u viziti (kupovao jajca) kod malog privrednika - kokošarca. Radi se o vrlo dobrom biznisu, čovek je lepu kuću napravio od toga. Još je zanimljivije što dotični ima visoko obrazovanje i koristi sve tehnološke inovacije (tipa net). Kad je video da slikam njegovu proizvodnju, u šali je nabacio da ne kačim slike na net, plaši se da ga BB ili neko sličan ne goni zbog nehumanih uslova u kojima drži kokice. Inače, nisam primetio da su njegove kokoši nešto depresivnije, agresivnije ili sklonije suicidu od istih koje trčakju po kokošarima. A i jajca zadovoljavaju standarde kvaliteta. Slike su ispod, audio fajl koji je trebao da upotpni dojam slučajno sam obrisao. Jbg, vučem to po tefelonu dobrih 3 meseca.

Tuesday, June 20, 2006

Letovanje s Brigadom mučenika: where do you want to die this summer?

Sunday, June 04, 2006

Beograde, sirotinjo (low budget culture)

Ako je Beograd nešto pokazao sinoć, to je da nema para za kulturu. Ova Noć muzeja je imala dobre ideje, ali je realizacija bila blago rečeno skromna. Žao mi je ljudi koji su čekali i po sat vremena u redovima da bi videli manje-više ništa (ja sam bio jedan od nepristojnih koji je upadao preko reda). Ipak, bilo je i svetlih momenata.







Predstavljanje Brazila u Muzeju Vuka i Dositeja. Kvalitet igre se mogao lako proceniti na osnovu prljavosti odeće igrača (nisu bili mnogo prljavi). Dosta dobrih slika. Verovatno najbolji događaj.








Donji veš u Etnografskom muzeju. Bilo je zanimljivih krpica, neke su sasvim upotrebljive - ne sumnjam da će uskoro moći da se kupe po gradu. Ako imate dobro dupe go for it - nakurnjaci će biti hit na plažama :o)








Vampiri/Drakula u "kazamatima". Mnogo veliki red za prilično skromnu prezentaciju. Ipak, dama se potrudila da unese bar malo vampirskog duha među raju.

PS. Sava nije prvi srpski vampir. Ali se nadam da je Koštun poslednji.


Struka je potpuno zakazala. Najlošija je bila postavka u Pedagoškom muzeju. Zapravo, tamo i nije bilo postavke - sve se svodilo na tekst tj. plakate - reklame. Mogli da pročitate o najvećim kompanijama i kako se koja trenutno kotira, i da (opet) gledate reklame za Chico i NY Times na par "izloženih" lapova. Najviše me zatekla nagradna igra propalog Tehnicoma (Sinfonike) - glavna nagrada dail-up do kraja života. Meni to više zvuči kao kletva. Skromna je bila računarksa postavka u Progresu, mada ipak za nijansu bolja - bilo je Šnajdera, Amiga i Galaksija, ali i P4 i novih ATi kartica. Ako već nemamo staro, imamo novo - na prodaju. Francuski kulturni centar je takođe skroz zakazao - ili sam ja odviše ograničen da percipiram megapolis kroz par namazanih platna. I u tom smislu, ništa vredno fotkanja.










Meni lično tj. osobno, provod je bio više nego dobar. Uglavnom zbog dobrog društva i muzičke podloge (ili šlaga). Intruderi su fino zapržili u bašti pedagoškog muzeja (di ćeš prigodnije mesto za svirku i duvanje) - mada su krajcovali svirku, ili pamflet laže. Anyway, posle toga mi se nije više išlo po muzejima, pa završih na rege svirci na Akademiji (Mašta bašta - odlični su).

Wednesday, May 31, 2006

Letnje osveženje

Junski rok se bliži, pa shodno tome :o) sjajna prilika da malo vizuelno osvežim blog.
Da IS, DSS, DW i ostali sistemi ipak ne trpe previše, izabrah jedan već gotov templejt (blogger-templates.blogspot.com), neznatno adaptiran.

Sunday, May 28, 2006

Žive rane (Entoni Kidis)

Entoni Kidis: Žive RaneAla su ga opravili :o)


Zanimljiva knjižica koja smrdi na dop, iz koje vire stidne dlačice, a zvuči kao Pepersi. Kalifornijska melos estrada. Lako se čita. Preporuka.

Monday, May 22, 2006

Puppet Empires

Današnja majska zora je odista bila svijetla. Al cenim da to ima više veze sa klimatskim prilikama i prisustvom fotona. Pored toga što sam se ubeđivao da me cela stvar ne zanima (prvobitno sam bio za zajedničku državu; potom mi se smučilo da se sve to slušam i gledam, i jedva sam čekao da se ocjepe; na kraju mi je bilo sasvim svejedno) imao sam neku potrebu da bar malo ispratim tu situaciju. Posvetio sam 30 minuta prećenju tv programa glede glasanja, što je bilo dovoljno da mi cela stvar opet popne na qrac. Srećom, cela situacija je bila gotova već uveče, pa sam umesto montenegro komšija na qrac posadio odmornu i za sex uvek raspoloženu (novu) devojku. Nešto kasnije, zakačih Shpicu na HRT-u, sa reportažom o bečkom pederbalu. Valjda nekako prirodno ide posle sve one srpsko-crnogorske tople braće sa domaćih kanala.

Glasanje. Jedni se raduju nezavisnoj Crnoj Gori, drugi nezavisnoj Srbiji. Treći liju suze za nekom zajedničkom državom - ona ekipa koja obitava u nelinearnom svemiru, predvođeni vračom koji priča sa sovama. Mada, oni se bar drže svojih bajatih esida. Prve dve grupe su mnogo zanimljivije, čini mi se na gorem LSD-u. Ne znam samo od koga su nezavisni, mi od njih, ili oni od nas, ili uzajamno bratski. Kao da smo do sada bili zavisni međusobno, pa se sada dokurca radujemo nekoj slobodi. Dve bedne i zaostale državice, zavisne praktično od svega, osim jedna o druge. Zavisne od tuđih evra, dolara, koje će im, ako im dobro popuše, dati na (zelenaški) kredit na koku navučene birokrate raznih globalnih organizacija. Zavisni od svakog popišanog USA i/ili EU sekretarčića, koji se zdušno bore protiv lokalne korupcije da bi napravili mesta globalnoj.
Zavisni od hrvatkse vode, ruske nafte i priliva prostitutki iz istočne evrope. Zavisni od svakog krupnijeg dilera, raznih kanonskih i nekanonskih popova-đenerala i dobre volje svoje žene da im to veče da pičke za dezert.

Srećna nam nezavisnost.

Wednesday, May 10, 2006

Svet za dvoje

"Pa gde si ti?". Hmmmpf. Nisam znao ko zove. "E, ćao, evo nešto radim, u frci sam". Ležao sam na terasi dok mi je testise oblizivao prolećni vetar. "Bah, blah, blah" .. (pusti žensko da priča). Sad sam već znao kome kucaju impulsi po novom tarifnom sistemu. "Sutra.. teško, idem u teretanu uveče, biću urmoran". "Nije problem, može i kasno uveče". Dovraga, baš hoće. Neka bude. Da se podsetim ko je. Možda sam imao i zdrav razlog da joj uzmem/dam telefon. Lažem, znam da nisam. To je bio u vreme nedelje besa, nakon što sam odlučio da prestanem da muvam Jednu devojku. Uzeo sam dosta telefona bez namere da se ih iskoristim. Nisam očekivao ni da će neka od njih zvati.

Anyway. Veče (noć) je počelo neočekivano. Prijatno sam se iznenadio njonom pojavom (inače slabo pamtim face, a nje se jedva i sećam po izgledu). Devojka sa stilom. Ajme, možda imam sreće, može nešto i biti. Dugo smo pričali, zezali se. Pozitivna, dovoljno inteligentna. Po gradu je skoro sve već bilo zatvoreno, radni dan. Otišli smo u park, noć je već prolazila. Usne kao med, potpuno sam se rastopio. Brzo je krenula dalje, ili bolje reći brzo je dopustila da krenem dalje. To bih obično uzeo za minus, ali njene sisice bejahu baš po mom ukusu. Svanulo je, a ja sam i pored tih čulnih zadovoljstava + uzbuđenja bio umoran. Ubedih je da odemo do mene i popijemo kafu dok ne bude prevoza. Iskreno nisam ni imao snage za bilo šta drugo. Pili smo kafu, i nešto ćaskali, dok je ona gledala grad sa mog prozora. Posle nekog vremena sela je pored mene. Zavukla mi je ruku u gaće, perverzno se smeškajući. Ubrzo smo se valjali po krevetu. Kada sam pokušao da joj oslobodim viška odeće, bunila se. "Jao ovo, jao ono". Legnem pored i zatvorim oči, to sam i onako jedva čekao. Al ne lezi vrže, malo posle kreće opet. Ponovo pokušam da je skinem. "Jao ovo, jao ono". Blah, legnem opet, misleći da me zajebava, ali previše nezainteresovan za celu situaciju da bih se potresao. Opet je počela posle nekog vremena. Tad je već pitah šta joj, da li je normalna. "Kasno si se setila, nemam snage više". Bila je toliko napaljena da bi bilo nehumano da ništa ne uradim. "Jel imaš kondom?". Dovraga, nije normalna, ali neka joj bude. Odista bedna erekcija, posle 2h vežbi, mnogo vina i cele nespavane noći. Pojebem je nekako ofrlje, u polusnu. Očekivao sam da će posle otići, kad vidi da nema vajde više od mene. Na stranu što je već prošlo 07h. Posle nekog vremena konačno je krenula. Dugo nije mogla da se odvoji, ljubili smo se onako smrdljiva zadaha posle svega, ispijeni, na očigled mase koje iz bloka hitala u novi radni dan. Opraštanje je predugo trajalo za moj ukus, posumnjah da se nije nešto više primila, što ne bi valjalo. Ipak, prekratko se znamo, a krajnji sex je bio odista ofucan, što me je nekako tešilo. Zaspao sam razmišljajući dokle ću da radim stvari za koje provereno znam da me ne čini srećnim. Kad su već svi normalni ustali.

Probudih se vrlo rano, još je bilo prepodne. Nisam ništa razmišljao do prvog gutljaja kafe. Setih se nje, i NJE. Nisam plakao, nekoliko suza su kliznule same od sebe. Iz kompa je svirao Cake. U pakli je bila srolana buxna, sinoć neiskorišćena. Možda je bolje da danas ne mislim. I ne volim.

I don't want to
Hear you whisper
I don't want to orbit
Your world of two

There's only room for you
In your world of two

I don't like to
Hang around you
I don't want to
Live in your world
Of two

There's only room for you
In your world of two

It's not that I don't like you
But it's not that I don't love you
It's not that I don't think you are
Two of the most
Perfectly
Beautiful
People in your world
In your world of two
There's only room for you

Tuesday, May 02, 2006

Fuck Sinatra. I love Cake!

Cake - Strangers in the night

... kao da je pisana pesma za njih (naročito vokal). Mada, ništa novo. Sve što su obradili je vrh.

Sunday, April 16, 2006

Serbian business woman implementing direct online marketing strategies

Friday, April 07, 2006

Od bisera grana: Dreams (I'll never see)

Buddy Miles - Dreams (MP3 192K, 6.7M)
Allman Brothers - Dreams (MP3 320K, 20.5MB)

Dreams (I'll never see)

Just one more morning
I had to wake up with the blues
Pull myself out of bed yeah
Put on my walking shoes
Climbed down from the hilltop baby
To see what I could see yea
The world's fallin' down Babe
Right down in front of me

Cause I'm hung up on dreams that I'm never gonna see yeah
Lord help me Babe, dreams get the best of me

Pull myself together
Gonna put on a new face yeah
Climbed down from the hilltop Baby
Lord get back in the race
I got dreams, I got my dreams
To remember the Lord it seems
I got dreams, I got my dreams
To remember the Lord it seems

I'm hung up on dreams that I'm never gonna see yea
Lord help me Babe, dreams get the best of me yea


Tekst: Greg Allman


Thursday, April 06, 2006

Proud to be Палилулац

'Spomen česma' na opštini Palilula
'Spomen česma' na opštini Palilula

Tuesday, April 04, 2006

Jebem lako, a hranim se brzo




Sunday, April 02, 2006

Foobar krasni


foobar Soap (izmenjen)

Naleteo sam ne sjajne foobar2000 "teme", najsviđa mi se Soap (ima 4 različite kolor šeme), koju sam malo doterao za svoje potrebe. Tu je i već poznati Azrael, a jako su dobre i Gummy i Olight teme.

Columns UI settings database
Foobar2000 zvanični sajt

Friday, March 31, 2006

A beautiful mind


looking down the city
smell of green, shades of gray
don't wanna think
don't wanna say
lets burn all the butterflies
the flame will go away

can't stand to hear your thoughts
don't want to feel your mind
dream about you girl
makes me dumb, mekes me blind

try be stoned, try get high
brig some booze, my soul is dry
all these toys, all that play
your beutilful mind won't go away

my words are stupid
your smile is nice
take your shotgun
and shoot me twice




Monday, March 27, 2006

Dragim p2p komunistima ...

... želim da se zahvalim za sve sjajne sadržaje koje sam od njih preuzeo. Naročito bih istakao drage komuniste iz Poljske, Švedske, Norveške, a valja spomenuti balkance u dijaspori. Naravno, i svim ostalim ljudima dobre volje i još boljeg linka :)

hvala!

http://www.revconnect.com/

Saturday, March 18, 2006

Izlet na Stoody

Naopak je svemir je ovih dana. Sinoć sam poleteo iz sistema 29. i sticajem neobičnih oklonosti (zapravo, planirao sam) stigao na naučnu stanicu Stoody. Put je odista bio jeben. Posvuda neke wormholes i kojekakve svemirske neprilike. Anyway. Nakon uspešnog prizemljenja na Stoody, potražio sam teleporeter kako bih ushićeno rekao energize, ali nisam imao sreće. Takva sranja ne postoje.

Pjehe koracima hitrim nastavio sam ka sektoru 2-g. Do tada nisam sreo mnogo ljudi. Ulaz u sektor bio je izuzetno obezbeđen. Nekoliko pripadnika Snaga Reda i brkata tetka sa višefaznim komunikatorom na konstantnom oprezu. Milsim, tetka na oprezu, a komunikator može da služi i kao sredstvo prinude. Gomila trgovaca, drolja i vucibatina je čekala da bude puštena u sektor. Probih se preko reda na skeniranje. Bioskener nije našao viruse, ali mi je očitao povišen nivo zračenja. Brkata je, vitlajući komunikatorom, viknula: 2h, prolazi. Kakvo jebitačno zračenje, 314 mikrozraka, mogu da pokrenem manji rekator. Svašta mi je prolazilo kroz glavu dok se pomešanih misli koračao ka hangaru 540. Vazduh je smrdeo na amonijak, što izgleda nikome nije smetalo; svi su gledali svoja posla. Već sam bio blizu: na kraju uskog puta je hangar 540, stalna rezidencija Velike sveštenice Kulta Znanosti.

Otvorila mi je lično Velika sveštenica, sa prijatnim ali vrlo sračunatim osmehom na licu. Rekoh je poslednje vesti: izbio je rat u gama kvadrantu. Rogati protiv Klempavih. Vrlo krvožedne rase s moćnim letelicama na splajs pogon. Nije je to zanimalo. Pripremila mi je topao crn napitak na bazi kofeina. Nekako je već znala da sam ozračen, pa je unapred nagovestila da ne mogu dugo ostati. To je nije ni ticalo mnogo. Zapravo nisam ni znao zašto je me pozvala u rezidenciju. Valjda je imala pauzu u molitvama, pa joj bilo dosadno. Ja sam ipak imao cilj: hteo sam nešto da saznam. Sveštenica se dojmila preofesionalno opuštena. Situaciju je držala blago prijatnom, i ništa više ili manje od toga. Primetih da ima sjajno dupe, ali nisam smeo da joj kažem. Osetljiva je na te stvari, valjda. Vremenom je postajala blago nervozna. Nije joj prijalo što pravim dim u hangaru. Tokom prošlog napada Rogatih na sektor 2-g uništen je sistem za bioregeneraciju vazduha. Objasnila mi je suštinu njene mudrosti, a onda je bilo vreme da odem. Ipak, predložila je da krenemo zajedno, valjda je imala još nešto da kaže, a meni je odgovaralo. Nisam još saznao, a čini mi se da to više i nije bio cilj. Seli smo za sto u nekom obližnjem objektu za druženje. Bila je gužva. Govorila mi je nešto o evoluciji makromolekula, to je njen eksperiment na koji je vrlo ponosna. Gledao sam je u oči ali je vešto sakrivala suštinu od mog pogleda. Počeo sam da je nerviram. Rekla mi je da odem i da ne želi više da me vidi. Krenuo sam ka spejsliftu, potišten. Nisam bio u stanju da letim, pa sam iznajmio pilota. Bio je mlad i glup, želeo je da ratuje i brani Cocon sistem od zlikovaca. Na kraju je ućutao. Rekoh mu da leti u krug dok zvezda ne počne da sija iskrenije.