Wednesday, November 05, 2008

Log Off, jednim klikom do osiguranja

Kako do osiguranja jednim klikom? Kliknete na Log Off i odete u poslovnicu.

Posle medijskih kampanja kako je, eto, i Srbija napredna zemlja i njene ozbiljne osiguravajuće kompanije imaju viziju razvoja usluga, koje su bile aktulene negde početkom godine, ispostavilo se da je sve bio samo hype. Od dve osiguravajuće kuće koje su reklamirale svoje nove usluge, ispostavilo sa da web osiguranje ne radi ni kod jedne.

U Prvoj internet prodavnici za osiguranje u Srbiji - Delta Generali osiguranje, obavestili su me da servis trentutno ne radi, proradiće "sutra ili prekosutra", pa ako hoću mogu da im izdiktiram podatke pa će mi poslati polisu. Hoćeš da platiš karticom? E pa jebiga sad, mngo bi 'teo.. Naravno, nisam ja njih zvao, već sam ih napljuvao u mejlu pa su me zvali u firmu, videvši automatski potpis. Pre toga sam izgubio pola sata popunjavajući formulare dva puta u nadi da je greška koja se javi na samom kraju, kod slanja zahteva, možda trenutna.

Jedni "klikom" do polise putnog zdravstvenog osiguranja - "Wiener stadtische" internet kupovina - fini ljudi su isključili sajt za online kupovinu osiguranja, a preko telefona sam dobio informaciju da to prosto ne radi i da je uklonjeno sa sajta.

Umesto da reklama reklamira uslugu, izgleda da ovde usluga služi da reklamira reklamu. Sutra više nije ni bitno.


10 minuta kasnije..
Tako ja odlučim, razočaran u gore pomenute kuće, da odem u Dunav i tamo uplatim osiguranje. Odem ja na sajt da pročitam uslove i ostalo, kad tamo - web osiguranje. Popunim podatke, platim, dobijem polisu na mejl posle minut. Uz to 200 dinara jeftiniju nego što bi bilo kod Delte, sa dostavom i potpuno istim uslovima. Čudni su gospodnji putevi osiguranja. A šta je dobro, zapravo, ne treba reklamu?

Wednesday, August 13, 2008

Velika Rusija


Gruzija bez granica

Ovo će postati klasična slobina punjena pljeskavica za 21. vek. Mali vođa, zbog problematičnog dela teriotorije, ulazi u sukob sa velikom silom. Saveznici ga ispale, jer je to logičan i pametan izbor, njihov interes nije sukob sa glavnim privrednim partnerima. Na kraju će potpisati šta mu donesu. Velike vođe će pecati na jezeru i ćaskati ko je kome uvalio patku. Da li su mali diktatori imali izbora? Jesu. Rat ne dokazuje ko je u pravu, ali dokazuje ko nije.

Sunday, May 11, 2008

Велика Србија

Србија без граница!

Friday, May 09, 2008

Porno poslastice ;)





Thursday, April 24, 2008

Have you ever seen the rain?

Dva'esdevet, još zvuči kao dva'es, ali je drugi pubertet uveliko prošao. FYI, ima ih tri, u mom slučaju. Treći se očekuje polovinom tridesetih po trenutnoj proceni trendova. Ona prethodna dva ... Pa, prvi je bio prilično težak, sa dosta ličnih kriza, ali začinjen sa dosta etanola i opasnih političkih misli, neponovljivim ljudima i jednim posve raskalašanim pristupom životu. Tehnički, patio je od hroničnog nedostatka finansijskih sredstava, prostra i vazduha.

Drugi, pak, nisu pratile lične, već emotivne krize, i ako (ili baš zato) što je skoro ceo protekao u vezama, bez onog sam sa sobom vremena. Političke misli su svedene na zdrav nivo, negde oko 0.5% procesorskog vremena a etanol smanjen toliko da jetra ima kakvu-takvu budućnost. Pored šećera, kofeina i thc-a naročito raste uticaj kulturnih stimulansa, toliko da sam se često osećao kao The Man from Earth bačen u neki corporate HQ.

Dva'esdeveti rođendanski datum je prošao radno, reklamne kampanje i spremanje ispita, slavlje je ostavljeno za drugi povod, prevenstveno iz tehničkih razloga - obaveze, ali delimično i zbog svega šta se događalo prošle godine. Ili da budem precizniji šta se događalo u mojoj glavi upravo na tom rođendanu: početak raspleta bizarnog ljubavnog odnosa sa zauzetom devojom i jedno slučajno upoznavanje -- koje se kasnije završilo kao šlag na torti priče čije bih detalje izostavio ovom prilikom: neke misli i osećanja je zaista teško definisati.

Zasigurno neću da se ženim pa će taj, treći pubertet, da bude grand parada. Na momente se uplašim kad razmišljam o tome, vidim sliku kockara koji se dobro naspavao, obrijao, namirisao i krenuo u kazino da ostavi pare i dušu đavolu (alegorija).

Ove godine sam duvao svećice i poželeo nešto sasvim konkretno materijalno. Vežbanje unutrašnje stabilnosti, ili sasvim u duhu činjenice da me ovih dana više ispunjavaju statistike nego ljudi? Anyhow, anywayz: neka svira CCR. Srećan mi rođendan!

Tuesday, March 18, 2008

Take me to the river

Neka zajebana nedelja, mesec. Ili je to Marfijev zakon: kad misliš da nije gužva i hoćeš da počneš projekat, momentalno se stvori gužva a projekat ostane skicirana ideja. Ali istini za volju, dok sam imao vremena za projekat dangubio sam po kojekakvim promocijama, brbljao i bockao na čačkalicu. Najopuštenije je bilo na CorelDraw X4, a Infostud je imao najbolju klopu. Nije baš sve bilo mlaćenje IT slame: potrefio sam i dve predstave - Supermarket i Tako je moralo biti.

Prva je moderna komedija-tragedija (Biljana Srbljanović) a druga klasična tragedija (Nušić) ali se nekako svode na istu priču koja se inače rado gusla svuda: srozavanje. Nušićevi junaci daju sve od sebe da se izvuku i ako svesno tonu još dublje dok Biljanini samo zapteljavaju u svojoj bezizlaznoj pasivnosti. Ne znam zašto se Supermarket opisuje kao šokantan, nije ništa šokantniji od svakodnevne realnosti. Preporuke? Nisam ostao bez daha, ali ko voli pozorište neće da pogreši.

I po stoti put kažem neću da izlazim vikendima (a ne mogu preko nedelje). Ovaj grad je stvarno pretrpan i ovo više nije u redu. Ispašće da hejtujem provinciju ali nije to. Decentralizacija mora da počne, mora da bude fakulteta u proviniciji i fabrika i sav taj melos i pučanstvo da lepo ostaje gde im je mesto. Dokle više s konja na magarca pa magarcem u Beograd. Imam flešbek devedesete, napadaju narodnjaci iz klubova i splavova, centar je pretrpan ne mogu po kafu da izađem a da se ne guram kao u Tramvaju. Na kafu i ne mogu da sednem, Kofi drim je konstantno okupiran, pokupim kafe i bežim. Izletim s posla da nešto kupim krpica u centru a ono sve radnje pune - pa gde, jebote, i kad, taj narod zarađuje pare kad u sred radnog dana može da baza satima po Knezu i zakrčuje prodavnice!
Jel prodaje neko kuću u okolini grada?

Monday, March 03, 2008

Festić prolazi, kao što teče reka

Komšije Rumuni rade to iskusno. Potresno iskusno. Jeste da je film 4 meseca, 3 nedelje i 2 dana deo neke priče o istočnoveropskoj državi s kraja 80-tih, ali meni je to bilo potpuno van fokusa. Nešto što se vidi je uslovno rečeno siromaštvo, i lične sudbine devojaka. Priča može da se smesti i negde drugde a bude jednako konkretna. Predstaviti takvu (tešku) priču na tako jednostavn i efektan način, bez izazivanja (nepotrebnih) emocija nije lako. Izgrađeni karakteri su tako nekako bliski, imam utisak da ih poznajem i lako predviđam reakcije. Što je nije čudno: kad bi pričali srpski niko ne bi sumnjao da se to događa negde kod nas. Zaslužio sve nagrade.

Pa zatim neki novi Rusi. Zapravo jedan konkretan Rus, krajnje neobičan. Opet centralna priča zapravo nije tema, ali sad je stvar obrnuta. Prati se mladi demobilisani provincijalac koji dolazi u veliki (prljavi) grad – Moskvu. I ta reč će se kroz film ponovoiti, koliko shit u epizodi Sotuh Parka kada broje koliko su puta rekli shit. Ni ostatak srkipte nije drugačiji, ceo vokabular svih pričajućih glumaca čini negde oko 100 reči. Znači, prati se glavni link da bi se opisalo stanje u moskovskoj policiji. A stanje je kritično, i se panduri odazivaju na pištaljku (sjajno). Neka iskrivljena, bizarna verzija Forest Gampa. Interesantan film, pristojne uloge, ali ništa za pamćenje. Kremen.

Dobra gluma, profi gluma. Umirući drugari u Listi poseldnjih želja Džek Niklson i Morgan Frimen mudro su poprskali publiku doziranim emocijama, pristojnim humorom i dobrom dinamikom. Ipak, ja bih tu dublje kopao, grebao, brljao i otkrivao. Nekako je spakovano da bude odveć neutralno, kao da je zadatak bio da ni jedno tržište ne bude zatvoreno. Da li je previše holivudski, ili se moja i onako uvrnuta percepcija sve više krivi. Ali nije da ne drži pažnju. I nije da mi se nije svideo, i daleko od toga da nije za preporuku.

Ono što ću svakako duže pamtiti je berberin, pakleni berberin Svini Tod. Otišao sam na projekciju očekujući mnogo. Kad je film počeo, splasnula je histerija i očekivao sam samo nešto. Sporo, mračno, čudno. Kako uopšte drži pažnju s takvom dinamikom i osvetljenjem, nisam siguran. Ali zvuk, pakleni zvuk. Neponovljivo mračno, u svakom smislu, predivno mračno. Trenutak u kome se zabludeli (na happy end) navikli gledalac ponada nečemu lepom kao začinu, rastavlja se najsitnije komadiće i pršti na sve strane. Šiklja. Prska. Šišti. Bolesni rekvijem sreći za decu novog milenijuma. Izašao sam potpuno omađijan.

Bio je i jedan promašaj, švedski film Ti što živiš. Bio mi zanimljiv opis, a ispade nešto vrlo dosadno i van okvira mog poimanja.

Ko kaže da je ponedeljak

Zima se predala bez borbe: sunce je rasteralo oblake i grad je sijao u proziroj maglici smoga. Kakav divan beogradski prolećni smrad, mislio je dok je čekao autobus. Posle dugo vremena stvarno se odmorio preko vikenda pa je ispunjen pozitivnom energijom obukao ponedeljak kao prolećnu jaknicu. Da li ovi ljudi uvek ovako izgledaju? U ušima su mu odzvanjali Drunksouls dok su se putnici-mrgudi gurali da izađu. Biće da su oni isti: danas on nije bio putnik, bio je neko drugi. Bistre misli za novi sunčani ponedeljak, ribice sa susamom i mirisna jacobs kafa, jedan običan, neponovljiv, neprocenjiv trenutak. Tako je komplikovana, zahtevna i obavezujuća sreća posrnula pred jednostavnom, skromnom i lakom bezbrižnošću: pobeda jednog kratkog trenutka nad celom istorijom vremena i prostora.

Telefon ga je vratio na zemlju. "Ok, u redu, nema problema". Danas valja sve raditi s lakoćom, mislio je. Danas dolazi televizija, firma će biti emitovana u etar. Ali ne i on. On je uvek po strani: ne mora da govori za medije, moze da nosi džins i patike, ne mora da se brije petkom (pa ni ostalim danima, ali ipak). Dok se pi-ar kolegice bave odnosima s javnočću on ce pisati sitnu knjigu, tzv. knjigicu. Pisaće NN, hip-hop pozerki čarobnog osmeha. Pokušaće da joj objasni brzinu, posledicu eskpanzije svemira od trenutka postojanja. Vreme i prostor, koji se zajedno šire od početka svega*, stvarajući svet nastao na slučajnosti i tvoreći jedan sitan trenutak vremena, apsolutno spor i neprimetan za svemir, dugačak za njega a kratak za NN.

Sunday, February 10, 2008

Pokusni kunić, epilog

Prolog:
http://hollyrabbit.blogspot.com/2006/12/u-epizodi-pokusni-kuni_09.html


Šta kaže budući psihić (samo zaključak, integralna verzija):

DAKLE, OVO SU REKLI TESTOVI:

Osnovni zaključak iz analize podataka dobijenih LOBI-jem i eksplorativnim intervujom jeste da je X normalna i psihički stabilna osoba, bez nepremostivih problema koji ga muče. Primećen je paradoks da nije bio sklon da da suviše informacija o svom porodičnom životu, a istovremeno je iskazivao želju da što pre sazna rezultate i da psiholog ustanovi ‘šta je njemu’. To je u skladu sa stereotipom o psihologu u našoj sredini, koji sve zna o ispitaniku čim ga pogleda. Takođe se može primetiti da ispitanik želi da ostavi pozitivan utisak o sebi. To će kasnije potkrepiti i nalaz na testu ličnosti, kao i činjenica da je davao duhovite odgovore na nekim testovima. Ta duhovitost mu je istovremeno bila način da ostavi utisak šaljive i razdragane osobe, kao i da ne pokaže informacije o sebi.

X ima tendenciju da racionalizuje svoje postupke, što može biti odlika osoba sklonih intelektualizaciji. (racionalizuje znači da uvek nađeš ‘adekvatno’ objašnjenje za neki problem koji ti se događa, tj da ti je frka da priznaš da imaš problem).

Oca opisuje kao čoveka blage naravi, majku kao nepredvidivu i emotivnu. Otac je konfliktne situacije rešavao tako što bi se povukao ‘u svoju jazbinu’. X je preuzeo očev model ponašanja u stresnim situacijama i takođe se i sam povlači ‘da se sabere’ i ne ispoljava agresiju.

Na Mahoverovom crtežu ljudske figure nije imao problem sa projekcijom. Nacrtao je crteže koji su odraz njega samog, iako to nije naveo u asocijacijama na crteže gde je jasno udaljio figure od sebe. Obe figure su nacrtane sa pomalo rigidnim i krutim telesnim stavom, ali veselim izrazom lica, što sa psihosomatskog stanovišta može biti smatrano kao hipertonična mišićna odbrana od oslobođenja potisnutih emocionalnih stanja, s jedne strane i kao zaštita od pretnje okoline, sa druge. Podatak da se povlači prilikom akutnih situacija daje mogućnost zaključivanja da potiskuje emocije što se izražava u krutom telesnom stavu.

Ispitanik zaista i jeste veseo, šaljiv i komunikativan, sklon druženju, ali sa zadrškom, što očituje njegov telesni stav. Kao da istovremeno postoji težnja za ljudima (široko raširene ruke) i opreznost od njih (mala stopala kao indikator nesigurnosti u društvenoj sredini). Takođe nije nacrtao ni svih pet prstiju na ruci figure, što bi moglo da ukazuje na to da ne želi da bude posmatran i otkriven, pošto se prsti obično ističu kao projekcije koje su otkrivene za posmatranje i predstavljaju kontakt sa svetom.

Inhibirana agresija koju X ne ispoljava takođe se uočava na crtežima, što je u suprotnosti sa veselim i bezbrižnim licima. Vidi se i očevidno nezadovoljstvo, a potencijalno bi moglo biti nezadovoljstvo sopstvenom efikasnošću i uznemirenost zbog toga. To bi mogao biti jedan od indikatora problema ispitanika sa motivacijom i voljnošću.

X trenutno nema devojku i ističe kako bi želeo u narednim vezama da se postavi sa ‘manje emocija a više razuma’. Ovo bi mogao biti indikator njegove psihoseksualne nezrelosti, jer implicira da je do sada bilo više emocija a manje razuma, te zbog bolnih posledica rastanaka koje je pretrpeo, misli da će otišavši u suprotnost svog pređašnjeg ponašanja izvojevati adekvatne posledice po sebe i tako se sačuvati povređivanja. Stiče se utisak da ispitanik nije naučio da da treba da ‘rizikuje’ otvarajući se u socijalnom kontaktu (ili pri situaciji ispitivanja), da bi dobio pozitivnu povratnu informaciju u prihvaćenosti od okoline (ili adekvatan veoma željeni ‘profil’ ličnosti).

To pokazuje i činjenica da je na projektivnim testovima pokazao priličnu nepristupačnost i kontrolu. Shvatio je nameru testa da izazove kod ispitanika odgovore koji su povezani sa njim samim, iako tako ne izgleda na prvi pogled i davao je šaljive i duhovite odgovore na sve započete rečenice, te je ceo test neinterpretabilan. Indikacije te nepristupačnosti i rigidne kontrole su se mogle videti i u nekim aspektima crteža ljudske figure i takođe šaljivih odgovora na asocijacijama na ljudsku figuru. Pretpostavka je da su neke teme više ‘ugrožavajuće po ispitanika, odn. da više izbegava o njima da govori. Te teme tiču se: odnosa sa majkom, stava prema porodici, ženama, muško/ženskim odnosima, zatim straha i nesigurnosti, osećanja krivice, ciljeva i identifikacije.

Navedeni način funkcionisanja ispitanika potvrđuje donekle njegovu nezrelost. Njegova tendencija da izbegne ili negira neprihvagljiva osećanja, impulse ili probleme uočena je i na testu ličnosti. Ovo se obično javlja kao rezultat normalnih odbrana i može da nagoveštava i promišljenu odbrambenost i falsifikovanje, što bi bilo u skladu sa njegovim neozbiljnim pristupom na testiranju projektivnim testovima, jer se pribojao da će ga previše razotkriti. Takođe, postoji mogućnost da je pokazao sklonost suptilnom iskrivljavanju svojih odgovora u smeru umanjivanja slabe emocionalne kontrole ili ličnog neuspeha, što se i desilo u eksplorativnom intervjuu kada je poništavao rečenicu za rečenicom probleme sa depresivnošću i motivacijom koje je prvobitno navodio. Test ličnosti je dao skorove normalne osobe i ne može se govoriti ni o kakvom postojanju poremećaja ličnosti, već samo o ispitanikovim tendecijama u ponašanju. Te tako X ima tendenciju ka depresivnosti, apatiji, osećanju neadekvatnosti, blokiranju emocija i pojačanoj kontroli, o čemu on i priča u eksplorativnom intervjuu. Pominje svoja povremena depresivna stanja, nekad s razlogom, nekad bez, pa se može zaključiti da je sklon takvom načinu reagovanja. Pri nepovoljnim situacijama (unutrašnjim ili spoljašnjim), on ne reaguje izražavajući svoja osećanja, već povlačenjem dok se ‘ne sabere’.

Na osnovu vrednosti globalnog količnika inteligencije (IQtot – 115), možemo reći da trenutni nivo intelektualnog funkcionisanja ovog ispitanika jeste na nivou visokog proseka, odn. bistrih normalnih i percentilni rang ukazuje da X ima bolje postignuće od 85% osoba njegovog uzrasta. Na osnovu veličine standardne greške, kao i pročišćenog koeficijenta inteligencije, možemo tvrditi da je njegov pravi IQtot skor u intervalu između 108 i 122.

Intelektualnu snagu ispitanika predstavljaju njegove verbalne sposobnosti, a njegovu relativnu slabost manipulativne. To može biti indikacija X nešto lošije organizovane percepcije, sposobnosti uočavanja detalja i neverbalne sposobnosti razumevanja.

Ispitanik odlično barata apstraktnim kulturno zasićenim materijalom i konkretnim kulturno nezasićenim, a da se slabije snalazi sa neverbalnim materijalom koji je produkt kulture u kojoj živi.

Očigledna je njegova sposobnost da se usredsredi, koncentriše na zadatak i održi pažnju, kao i na sposobnost efektnog rada pod vremenskim pritiskom.

Rezultati implikuju da ispitanik ima izrazito razvijenu verbalnu sposobnost, a nešto slabije razvijenu socijalnu inteligenciju. Prvi zaključak je u skladu sa njegovim obrazovnim nivoom (završava studije), a slabije razvijena socijalna inteligencija se može povezati sa ispitanikovom tendencijom ka pasivnoj agresivnosti prilikom socijalnih konflikata i zatvaranju u sebe dok se 'ne sabere malo', kako je izjavio u intervjuu.

Dakle, relativnu snagu ispitanika predstavljaju njegov dobro razvijen i zreo pojmovni sistem, upotreba jezika, sposobnost korišćenja akumuliranog verbalnog znanja i kulturnih kanona, verbalna konceptualizacija i sposobnost artikulacije, kao i sposobnost neverbalnog formiranja pojmova i spacijalno opažanje i motorna brzina.

Njegovu relativnu slabost predstavljaju sposobnosti vizuelne organizacije i prepoznavanja određene konfiguracije u sintezu i prosečno razvijena socijalna inteligencija, odn. njena primena, tj. sposobnost da socijalnu situaciju shvati u celosti i proceni njene implikacije.

Analiza verbalizacije ne otkriva prisustvo bizarnog mišljenja, neobičnih asocijacija i idiosinkratičnih interpretacija. Uglavnom su svi verbalni odgovori sažeti i koncizni, bez preteranih detalja i pojava divergentnog mišljenja koje se moglo uočiti na projektivnim i polu-projektivnim tehnikama ispitivanja ličnosti.
o o o
Jesam malo razočaran, da..

Wednesday, January 16, 2008

blame a nigga

prvi put se kladim. naravno prikladna kombinacija - predsednički kandidati (izvesno - male kvote) kombinovani sa afričkom ligom nacija (sumanuta kombinacija). prvo je specijal znači ide samo jedan po tiketu (to sam usput naučio), ali onda se doda jedan par uglješa na taj tiket i dođe negde šema do 12, 13. simpatično? nekoliko kombinacija kandidata i uglješa daje sasvim zanimljivu situaciju. da vidim da li je pouzdanija afrička liga ili srpska folklorna scena. naravno, glasaću, ali neću da me smara ta situacija ili da se nešto dramatizuje. šta će biti biće? ali ajde neka bude malo brže, šta god. makar, makar neka moj uglješa bude brži. ljubila ga čokoladna majka!

Thursday, January 03, 2008

Brave new year

O blago tebi, pomislih, da mi je tvoj mozak na jedan dan. Ležala mi je u krilu i gledala tv kao da ništa drugo ne postoji. Ja sam, i ako vrlo opušten, razmišljao o hiljadu i jednoj stvari. Možda zato nemam koncentracije da gledam glupave novogodišnje programe. A možda nisu glupavi programi, nego ja. Jebemliga. Bilo mi je lepo, opušteno ali pre svega dosadno. Mene zanima svašta, a nju samo kakav poklon sam joj kupio. Mene nervira svašta, a nju samo ja, ponekad. Ključna reč je bezbrižna. Zavidim joj.

Jutro je bilo mudrije, kao i uvek. Zapravo bilo je belo, grad je bio beo, a ja ga vidim u svoj njegovoj belini. Poplava površne, umirujuće radosti. Duševni mir, naravno, nije potrajao dugo. Postao sam blago nervozan negde oko predveče. Terapija: crno vino sečeno tekilama u obližnjoj diskoteci. Anestezija.

Neću da se osvrćem na prošlu godinu. Završnica je bila sjajna: sve sto je valjalo tu i je dalje, sve sto nije izbacio sam iz života i pobrinuću se da tako ostane. U novu godinu ulazim s svežim mislima i emotivno neopterećen.

Neke mostove, ipak, treba zapaliti.